Zakon o radu

Nakon dugogodišnje primjene
Zakona o radu iz 1999. s kasnijim izmjenama i dopunama iz 2000. i 2003., uočila
se potreba izrade novoga Zakon koji bi u većoj mjeri bio usklađen s
ratificiranim konvencijama Međunarodne organizacije rada. Naime, iako se i
dosadašnji Zakon o radu temeljio na osnovnim principima spomenutih konvencija,
ipak je bilo potrebno osigurati  veći
stupanja harmonizacije propisa domaćeg radnog zakonodavstva s onim međunarodnim
kako bi se postigao napredak u ostvarivanju većeg stupnja socijalne pravde.

Od velikog broja novina i
poboljšanja sadržanih u prednacrtu novoga Zakona o radu, svakako treba
spomenuti predložena normativna rješenja koja imaju za cilj bolju prevenciju i
zaštitu od svakog oblika diskriminacije svih zaposlenih osoba, kao i osoba koje
traže zaposlenje. Posebice je važno istaknuti usklađivanje njegovih odredaba s odredbama
Zakona o jednakopravnosti spolova.

Osim toga, novim su Zakonom
predloženi precizniji i jasniji načini reguliranja pojedinih pitanja, a uvedeni
su i novi instituti koji do sada nisu bili regulirani starim Zakonom, kao što
su, primjerice, uvjeti za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata  i poslodavaca, te detaljnije uređivanje
pitanja inspekcijskog nadzora s ciljem preventivnog djelovanja i efikasnijeg
suzbijanja rada na crno.

Također je predviđeno i
detaljnije uređivanje i ostalih, ali ne manjih važnih instituta koji se prije
svega odnose na zabranu svake vrste diskriminacije i uvođenje novih osnova
diskriminacije kao što su mobing, uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, te
diskriminacija u svezi sa sindikalnim aktivnostima kod poslodavca, sukladno
Zakonu o ravnopravnosti spolova i  Zakonu
o zabrani diskriminacije.

Od novina svakako treba spomenuti
i mogućnost sklapanje ugovora o radu van prostorija poslodavca, odnosno kod
kuće, što je zahtijevalo uvođenje dodatnih elemenata ovakvog ugovora. Osim
toga, u cilju odgovarajuće zaštite radnika i sprječavanja rada na crno,
utvrđena je obveza poslodavca da dostavi fotoslik prijave na obvezno osiguranje
u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o radu, kao i svake promjene
osiguranja koja se tiču radnika.

Kad je riječ o odredbama koje uređuju
pitanje vježbenika i volontera, važno je ukazati na činjenicu da one u praksi
izazivaju dosta problema i nedoumica. Zbog toga je ponovno predloženo rješenje
prema kojemu se s pripravnikom zasniva radni odnos na određeno vrijeme iz čega
proizlaze sva prava i obaveze iz radnog odnosa.

Odredbe zakona kojima se
propisuje pravo na godišnji odmor također su izmijenjene i dopunjene, jer
važeće nisu u potpunosti usuglašene s konvencijom MOR-a. Ovo se naročito odnosi
na pitanje utvrđivanja plana korištenja godišnjih odmora, kao i na pitanje
naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Gledano u tom kontekstu,
značajno je spomenuti da je, prema prednacrtu novoga Zakona o radu, najmanje
trajanje plaćenog godišnjeg odmora povećano s 18 na 20 radnih dana sukladno
socijalnoj povelji.

Odredbe koje se odnose na porodiljno
odsustvo također su pretrpjele određene dorade. Najznačajnija novina kad je u
pitanju ovo pravo odnosi se na mogućnost da radnik otac djeteta, nakon isteka razdoblja
od 42 dana nakon porođaja, koristi pravo na porodiljni dopust ukoliko se
roditelji o tome međusobno dogovore.

Odredbe kojima se uređuje pitanje
kolektivnih ugovora i kolektivnog pregovaranja (npr. trajanje kolektivnog
ugovora na određeno vrijeme, istek roka na koji je zaključen i sl.) također su preciznije
definirane, odnosno usklađene s novim poglavljem u Zakonu, koje se odnosi na
utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavca.

U cilju efikasnijeg nadzora nad
primjenom odredbi Zakona, odnosno suzbijanja rada na crno, propisana su nova zakonska
rješenja kojima se na potpuniji način uređuje pitanje inspekcijskog nadzora,
odnosno nadležnosti federalne i županijske inspekcije rada u vršenju ovog
nadzora. S obzirom na to, između ostaloga, predviđa se i mogućnost privremene
zabrane obavljanja djelatnosti, posebice u slučaju kada se utvrdi da zaposlenik
nije sklopio ugovor o radu.

Na tekst prednacrta novoga Zakona
o radu pribavljena su mišljenja svih županija, koja su na odgovarajući način
ugrađena u tekst Zakona u čijoj su pripremi sudjelovali svi socijalni partneri,
kao što su Savez samostalnih sindikata BiH i Udruženje poslodavaca Federacije
BiH. Osim toga, prednacrt Zakona razmatran je i na sjednici
Ekonomsko-socijalnog vijeća čiji su prijedlozi i sugestije također na adekvatan
način ugrađeni u tekst.

Na zahtjev sindikata, a imajući u
vidu termine koji se koriste u međunarodnom radnom pravu i konvencijama MOR-a,
predloženo je da se umjesto riječi zaposlenik
u cijelom tekstu Zakona vrati stari 
naziv radnik.

Na 30. sjednici održanoj 22.
prosinca 2011. Vlada Federacije BiH je raspravljala  o prednacrtu novoga Zakona o radu i utvrdila njegov
nacrt, te ga uputila u parlamentarnu proceduru. Na sjednici održanoj 26.
siječnja 2012. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, raspravljao je o nacrtu
Zakona i nakon sveobuhvatne rasprave zadužio Vladu Federacije Bosne i
Hercegovine da se u roku od 60 dana obavi javna rasprava. Za 23. veljaču  2012. zakazana je sjednica Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH, na kojoj će se razmatrati prednacrt novoga Zakona o
radu .

Zakon o radu