Što se tiče ostvarivanja prava na porodičnu penziju ističemo da dijete kod koga nesposobnost za privređivanje nastupi poslije 15. godine života, a prije smrti osiguranika odnosno korisnika penzije ima pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti. Dijete kod koga u toku korištenja prava na porodičnu penziju nastupi nesposobnost za samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje zadržava pravo na penziju dok ta nesposobnost traje. Nesposobnost za samostalan život i rad postoji kada se lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za obavljanje najjednostavnijih poslova.
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 3/18), jasno su propisani uvjeti i način ostvarivanja prava na invalidsku penziju, i isti se primjenjuju na sve osiguranike. Znači ne postoje olakšavajuće okolnosti za ostvarivanje ovog prava.
Pravo na invalidsku penziju se ostvaruje podnošenjem zahtjeva Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Federalni zavod će na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja donijeti rješenje o eventualnom priznavanju prava na invalidsku penziju, naravno ukoliko Institut kod osiguranika utvrdi postojanje I kategorije invalidnosti, tj. potpuni gubitak radne sposobnosti.
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/18), jasno je definisan krug Iica kojima će se poseban staž uračunati u penzijski staž, kao i da će se isti u dvostrukom trajanju uračunati samo uz pismenu saglasnosł lica na koga se taj staž odnosi. Naime, svakom licu koje posjeduje uvjerenje na osnovu kojeg se poseban staž priznaje u penzijski staž, te koje priloži gore navedenu saglasnost, poseban staž će se u dvostrukom trajanju uračunati u penzijski staž. Potrebno je posebno istaći da u pravilu ovaj staž nije staž osiguranja, niti se kao takav može tretirati. Za poseban staž ne postoji obaveza uplate doprinosa, nego se u budžetu Federacije BiH osiguravaju sredstva za pokriće dijela visine penzije po osnovu priznatog posebnog staža i to za penzije ostvarene po zakonu.
Period proveden u odbrani BiH može se računati kao staž osiguranja samo ako poslodavac uz pismenu saglasnost zaposlenika izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Znači ukoliko zaposlenik želi da mu se ovaj staž uračuna u jednostrukom trajanju, te ukoliko postoji volja poslodavca da za isti uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, pod uvjetom da nije bilo odjave sa osiguranja, poseban staž može se uračunati u staž osiguranja.
Napominjemo Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisani uslovi u pogledu ostvarivanja prava na penziju. Članom 40. propisano je da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.
Naime, sa termina „penzijski staž” prešlo se na termin „staž osiguranja”. Time je došlo do suštinske promjene u pogledu ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
Isto tako, sugerišemo da se ova i slična pitanja regulišu na nivou poslodavca gdje bi se kroz interne akte riješila pitanja davanja izjave o prihvatanju posebnog staža u dvostrukom trajanju, odnosno o davanju izjave o prihvatanju staža u jednostrukom trajanju kom slučaju za poslodavca nastaje obveza uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, te druga specifična pitanja vezana za regulisanje perioda 1992.-1995. godina kako za sadašnje tako i za bivše zaposlenike.
Dakle, zaposlenik ima pravo da disponira posebnim stažom, ali i eventualnom uplatom doprinosa za PIO za navedeni period 1992-1995, pri čemu poslodavac ukoliko ima volju da izvrši uplatu doprinosa mora imati saglasnost zaposlenika. Istina, pojedini poslodavci vrše uplatu tog perioda u slučajevima kad se radi o zaposleniku njihove firme koji je mobilisan u periodu 1992-1995, bez navedene saglasnosti, ali se u tom slučaju izlažu riziku sudskog spora, koji vrlo izvjesno poslodavci gube, budući da je nesporno zaposlenik bio u odbrani, odnosno nije obavljao poslove radnog mjesta i nije primao plaću.
U vezi primjene čl. 56. i 57. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/1 8), ističemo sljedeće:
Odredbe navedenih članova Zakona o penzijskom i invalidsko osiguranju su vrio jasne. Naime, osnovica za određivanje naknade plaće (osnovica naknade) je prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Vaiorizacija se vrši tako što se prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti usklađuje sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod posłodavca i dovodi na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Odredba kojom je propisano da naknada plaće ne može biti manja od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije BiH, predviđena je kao donja granica ispod koje poslodavac ne može ići. Naknada u visini osnovice pripada osiguraniku bez obzira na uzrok invalidnosti.
Sto se tiče situacije kada radnik u godini koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost nije ostvario plaću, nego naknadu plaće prema propisima o zdravstvenom osiguranju (bolovanje), kod određivanja osnovice za naknadu plaće potrebno je uzeti godinu u kojoj je radnik ostvario plaću, odnosno potrebno je ići unazad sve dok se ne dođe do godine u kojoj je radnik ostvario plaću, a ne naknadu zbog bolovanja. Naime, bez obzira na to koja je godina osnov za određivanje naknade, plaća iz te godine će se valorizacijom uskladiti sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poslodavca i dovesti na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Zatim se sve naknade usklađuju tako da dijele sudbinu kretanja prosječnih plaća svih zaposlenika kod tog poslodavca.
Ostvarivanje prava iz radnog odnosa i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja predstavljaju dvije različite pravne situacije koje su regulisane različitim propisima. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj: 13/18), je propisano da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pokreće se na zahtjev osiguranika, a nakon prestanka osiguranja.
Prestanak radnog odnosa u slučaju kada se napuni 40 godina staža osiguranja ne može biti uslovljen uplaćivanjem ili neuplaćivanjem doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Sadašnji poslodavac kod kojeg zaposlenik trenutno radi i koji u cjelosti ispunjava svoje obaveze kada je riječ o doprinosima, ne može snositi posljedice zbog toga jer neki od ranijih poslodavaca kod koga je zaposlenik bio u radnom odnosu nije izvršio uplatu obaveznog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga neuplaćivanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje utiče na ostvarivanje i obim prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, ali ne utiče na radno-pravni status zaposlenika, u konkretnom slučaju prestanak radnog odnosa.
Odgovor: Odredbom člana 55. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“,broj:13/18) propisano je da osiguranik kome se na osnovu promijenjene radne sposobnosti obezbjeđuje pravo na raspoređivanje na drugo radno mjesto, odnosno pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ima pravo na naknadu plaće od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda, na drugo radno mjesto, odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do rasporeda na drugo radno mjesto (naknada zbog čekanja), te naknadu plaće za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije (naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije). Naknada plaće zbog manje plaće na drugom radnom mjestu (naknada zbog manje plaće),osiguraniku pripada pod uslovom da je promijenjena radna sposobnost nastala po osnovu povrede na radu ili profesionalne bolesti. Članom 57. propisano je da naknada zbog čekanja pripada od dana nastanka invalidnosti do dana rasporeda na drugo radno mjesto ,odnosno do dana upućivanja na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, kao i od dana završene prekvalifikacije ili dokvalifikacije do dana rasporeda na drugo radno mjesto i isplaćuje se u visini osnovice naknade. Naknada za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije priprada za vrijeme trajanja prekvalifikacije ili dokvalifikacije i isplaćuje se u visini osnovice naknade. Osiguraniku shodno navedenim odredbama pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme dok čeka raspored na drugo radno mjesto. Ostala pitanja koja se tiču plaća policijskih službenika su uređena Zakonom o policijskim službenicima Kantona Sarajevo(„Službene novine Kantona Sarajevo“,br.38/18 i 26/19). Što se tiče beneficiranog radnog staža ističemo da je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž) samo za vrijeme koje je osiguranik radio puno radno vrijeme tj.koje je efektivno proveo na radu. Nadalje, Zakonom o radu („Službene novine Federacije BiH“br. 26/16 i 89/18), u članu 72. između ostalog je propisano da bolest ne može štetno uticati na ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa. Uzimajući u obzir ove zakonske odredbe mišljenja smo da se policijskom službeniku koji ostvaruje pravo na naknadu zbog čekanja treba uplaćivati doprinosti za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, kao i da mu se to vrijeme treba računati u staž osiguranja sa uvećanim trajanjem. Konačno sugerišemo da se ovakva i slična pitanja za koja je pravni osnov dat u zakonu detaljno regulišu podzakonskim, odnosno internim aktima poslodavca, kako bi se izbjegle nedoumice vezano za uvjete i način njihovog ostvarivanja.
Odgovor: Sa aspekta nadležnosti ovog Ministarstva, odnosno Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju upoznajemo da je članom 37. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“,br.13/18),propisano da poseban staž iz člana 36. ovog zakona ne čini staž osiguranja,bez obzira na to da li je unesen u matičnu evidenciju nosioca osiguranja. Period proveden u odbrani BiH može se izuzetno računati kao staž osiguranja samo ako zaposlenik želi, odnosno ako je dao pismenu saglasnost poslodavcu. Dakle, poslodavac u ovom slučaju može od zaposlenika zatražiti pismenu saglasnost za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ukoliko, zaposlenik da pismenu saglasnot da mu se poseban staž u penzijski staž uračuna u dvostrukom trajanju nema obavezu, uplate doprinosa. Međutim, ukoliko zaposlenik da pismenu saglasnot da mu se poseban staž uračuna u jednostrukom trajanju kao staž osiguranja, te ukoliko postoji volja poslodavca da za isti uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, pod uslovom da nije bilo odjave sa osiguranja, te da je staž „ostvaren“ kod tog poslodavca, poseban staž će se uračunati u staž osiguranja tj.nastaje obaveza uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. S tim u vezi, upoznajemo da je ovakvo normativno stanje posljedica normi usvojenih u novom Zakonu o PIO/MIO, pri čemu se pitanja vezana za dalje korištenje posebnog staža uključujući i pitanje eventualnog povećanja plaće po osnovu posebnog staža, mora urediti na nivou poslodavca. Mišljenja smo da poslodavac ima pravo da „umanji“ plaću zaposlenika po osnovu minulog rada u slučajevima kada isti da pismenu izjavu da ubuduće ne želi koristiti poseban staž, a što treba ureditii poslodavac kroz interne akte.
Pitanje: Da li možete da mi date mišljenje vezano za radni staža u ratnom periodu 1992.-1995.godina?
Odgovor: Sa aspekta nadležnosti ovog ministarstva, odnosno Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju članom 37.Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“,13/18), propisano je da poseban staž iz člana 36. ovog zakona, ne čini staž osiguranja, bez obzira na to da li je unesen u matičnu evidenciju nosioca osiguranja. Period proveden u odbrani BiH može se izuzetno izračunati kao staž osiguranja ako zaposlenik želi, odnosno ako je dao pismenu saglasnost poslodavcu. Dakle, poslodavac u ovom slučaju može od zaposlenika zatražiti pisemnu saglasnot za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ukoliko zaposlenik da pisemnu saglasnost da mu se poseban staž u penzijski staž uračuna u dvostrukom trajanju nema obaveze uplate doprinosa. Međutim, ukoliko zaposlenik da pismenu saglasnost da mu se poseban stažuračuna u jednostrukom trajanju kao staž osiguranja, te ukoliko postoji volja poslodavca da za isti uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, pod uslovom da nije bilo odjave sa osiguranja, te da je staž „ostvaren“ kod tog poslodavca, posebnan staž će se uračunati u staž osiguranja, tj.nastaje obaveza uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Pojedini poslodavci vrše uplatu tog perioda u slučajevima kada se radi o zaposleniku njihove firme koji je mobilisan u periodu 1992-1995, bez navedene saglasnosti, ali se u tom slučaju izlažu riziku sudskog spora.
Odgovor: Članom 49. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju(„Službene novine Federacije BiH“,broj:13/18), propisano je da se povredom na radu smatra povreda osiguranika, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za obavljanje posla koji je osnov osiguranja. Povredom na radu smatra se I povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno,odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe,mišljenja smo da se konkretne situacije ne mogu smatrati povredom na radu. Međutim, uzimajuči u obzir činjenicu da su zdravstveni radnici zbog prirode poslakojeg obavljaju izloženi različitim opasnostima (virusu u konkretnom slučaju), smatramo da se u predmetnom upitu može govoriti o profesionalnoj bolesti. Naime, odredbom člana 50. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da su profesionalne bolesti određene bolesti nastale u toku osiguranja,prouzrokovane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao. Pravilnikom o listi profesionalnih bolesti („Službene novine Federacije BiH“ broj: 45/19), propisano je da su profesionalne bolesti određene bolesti nastale u toku osiguranja, prouzrokovane dužim neposrednim djelovanjem štetnosti prisutnim u procesu rada ili radnoj sredini, odnosno poslovima koje je radnik/osiguranik obavljao, kao I bolesti za koje je poznato da mogu biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u vezi sa procesom rada i/ili radnom sredinom, a intenzitet štetnosti i dužina trajanja izloženosti toj štetnosti je na nivou za koji je poznato da uzrokuje oštećenja zdravlja. Poslovi na kojima se javljaju profesionalne bolesti smatraju se poslovi gdje su radnici izloženi hemijskim, fizičkim i biološkim profesionalnim štetnostima i naprezanjima navedenim u Listi profesionalnih bolesti. Vrlo je važno da zdravstvene ustanove imaju interne akte i protokole po kojima će postupiti ukoliko dođe do ovakvih situacija. Bitno je istaći da sa aspekta penzijskog i invalidskog osiguranja, pravne posljedice povrede na radu I profesionalne bolesti iste, te da zdravstveni radnici u tom kontekstu neće biti oštećeni.
Odgovor: Sa aspekta nadležnosti ovog Ministarstva odnosno Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, upoznajemo da članom 40. Zakona o penzijskom I invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj:13/18), jasno je propisano pravo na starosnu penziju osiguranika ima kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Dakle, ovaj član propisuje uslove za ostvarivanje prava na penziju, a ne uslove za prestanak radnog odnosa. Članom 94. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“,broj:26/16), između ostalog , propisano je da ugovor o radu prestaje kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik drugačij ne dogovore. Imajući u vidu navode iz vašeg upita, Vaš radno pravni status se reguliše u skladu sa odredbama Zakona o radu („ Službene novine Federacije BiH, broj: 26/16), te Vas upoznajemo da prestanak radnog odnosa u slučaju kada se napuni 40 godina staža osiguranja ne može biti uslovljeno uplaćivanjem ili neuplaćivanjem pripadajućih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Sadašnji poslodavac kod kojeg zaposlenik trenutno radi I koji u cjelosti izvršava svoje obaveze u vidu plaćanja doprinsa za penzijsko I invalidsko osiguranje ne može trpiti posljedice, jer neki od poslodavaca kod koga je zaposlenik bio u radnom odnosu nije izvršio uplatu obaveznog doprinosa za penzijsko I invalidsko osiguranje. Dakle, po našem mišljenju, neuplaćivanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje utiče na ostvarivanje i obim prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, ali ne utiče na radno-pravni status zaposlenika, u ovom slučaju prestanak radnog odnosa, a samo ukoliko postoji obostrana saglasnost poslodavca i zaposlenika, poslodavac može produžiti radni odnos radniku za onoliko vremena koliko mu nedostaje za ispunjavanje uslova za starosnu penziju, pod uslovom da to dozvoljava propis kojim se uređuje radno-pravni status.