FEDERALNI MINISTAR RADA I SOCIJALNE POLITIKE ADNAN DELIĆ O SISTEMU U KOJEM JE NASILJE POSTALO NORMA

Povodom jučerašnjih događaja u Gradačcu gdje je porodično nasilje eskaliralo ubojstvom žene – supruge i još tri osobe, te ranjavanjem nekoliko osoba, na svom FaceBook profilu reagovao je i ministar Delić navodeći da je društvo u kojem živimo nasilje prepoznalo kao vrijednost, a sistem nema spreman odgovor na isto.

„Društvo nam je voz koji juri u provaliju

Nasilje je postalo mjera vrijednosti. Mjera popularnosti i priznatosti u društvu. Na život odgovaramo nasiljem. Djeca i odrasli gotovo podjednako; i sistem je takav da bi se mogao nazvati nasiljem; nad zdravim razumom i inteligencijom.

Djevojčica je nožem ubila nanu. Djeca su zlostavljala svoju drugaricu vršnjakinju na internetu; društvo je ismijavalo mladića zato što radi na benzinskoj pumpi, pa se on ubio. Dječak je pucao u svog nastavnika i svoje školske kolege; muž je pucao u svoju suprugu i majku svog djeteta i otišao korak dalje; sve to podijelo sa svima onima koji imaju internet i koji su imali želudac da to gledaju.

Domovi su nam puni starih; domovi su nam puni ostavljene djece. Nema mjesta u našim ustanovama socijalnog zbrinjavanja. Sve je više onih koji traže pomoć od stručnjaka; sve je više žena i djece koji sigurnost traže u sigurnim kućama bježeći od muža i oca nasilnika.

A naše društvo i dalje osuđuje ženu

Žena s djecom bježeći od nasilnika nema gdje otići. Privremeno u sigurnu kuću, ali šta poslije? Sistem nema adekvatan odgovor na sve učestalije nasilje, posebno nasilje u porodici. A sve kreće od porodice. Nasilje se prvo uči u porodici, a onda i u društvu koje nasilje prihvata kao sistem vrijednosti. Najpopularnija muzika danas koju mladi slušaju upravo je promocija nasilja i nemorala. Uzori našim mladima su steroidima nakljukani muškarci s kajlom oko vrata i pištoljem oko pasa.

A sistem nema odgovor

Sistem nema mehanizme kojima bi prevenirao nasilje. Sistem ne prepoznaje socijalne radnike i psihologe koji bi mogli i morali prepoznati i ukazati na rane simptome koji će dovesti do problema. Sistem nije razvio socijalne usluge koje će utjecati na prevenciju nasilja i biti podrška žrtvama nasilja. Sistem je socijalne radnike pretvorio u administrativce, a društvo nikad nije bilo u gorem stanju.

I zato nam treba korjenita promjena u sistemu. Treba nam transformacija sistema socijalne zaštite. Treba nam integrisani pristup rješavanja problema u društvu. Treba nam uvezivanje. Treba nam zakonski okvir koji će biti podrška žrtvi, a ne nasilniku. Treba nam zakon koji će u slučaju porodičnog nasilja iz kuće izmještati nasilnika, a ne žrtvu – ženu s djecom. Treba nam promjena svijesti i vrijednosti u društvu. Vjerujem da ima razloga zašto sam tu gdje jesam i siguran sam da je ovo moja misija koju ću nastojati ispuniti zajedno sa svima koji imaju volje i energije raditi na tome da ovo društvo razvije sistem socijalne zaštite koji će biti dostojan čovjeka i vremena u kojem živimo.”