NEOPISIVA JE SREĆA UDOMITI DIJETE

SARAJEVO – Udomiti dijete u Federaciji BiH težak je i
dugogodišnji posao i bez donošenja novog zakona ništa se bitno ne može
promijeniti. Međutim, potencionalni udomitelji su uporni i to je svijetla tačka
u spašavanju djece bez roditeljskog staranja

Riječima je teško opisati osjećaj kada udomite bebu! Tako nam je
u jednoj rečenici opisala svoju sreću i radost jedna naša sugrađanka koja je udomila
jednu od beba bez roditeljskog staranja.

Ne možemo otkriti identitet majke, koja tom djetetu kada bude
vrijeme sama treba priopćiti da mu ona nije biološka majka. Međutim, sve ovo je
ne spriječava da se raduje odgajanju tog djetata, koje je u njen dom unijelo
nemjerljivu radost. 

Ona preporučuje svakoj obitelji koje nemaju, ili imaju svoju
djecu da udomljavanjem spase jedan ljudski život. Neka se niko ne dvoumi jer sa
sirotom djecom ponovo unosite radost i sreću odgajanja jednog bespomoćnog
djeteta, koje svojim rođenjem zaslužuje dobar odgoj i sretan život, poruka je
ove najsrećnije Majke!

Političari u Federaciji BiH pripremili su Prednacrt zakona o
hraniteljstvu, za koji tvrde da će olakšati proces udomljavanja djece! Udomiteljstvo
podrazumijeva privremenu brigu o djetetu do stvaranja uvjeta za povratak u
biološku obitelj ili usvajanje. Ovaj proces je jednostavniji i kraći od
usvajanja. Nažalost, udomljavanje djece u BiH nije na zavidnom nivou. U
srednjoj i istočnoj Europi više djece smješteno je u institucije, nego u drugim
regijama svijeta. Kako tvrde stručnjaci za ovu oblast, nijedno dijete do
treće godine ne bi se smjelo nalaziti u instituciji. 

NEZVANIČNO, 4.000 DJECE BEZ
RODITELJSKOG STARANJA 
 
– Onaj biološki potencijal koji dijete dobije rođenjem imamo priliku da
razvijemo do treće godine života. Zbog toga i provodimo kampanju, želeći
razviti društvenu svijest o potrebi odrastanja djece u obiteljskom okruženju.
Hranitelji nisu roditelji svom štićeniku, ali oni su njegova obitelj –
pojašnjava Marica Pušić, profesorica psihologije i pedagogije.

U Bosni i Hercegovini ne
postoji registar potencijalnih udomitelja, koji bi pomogao da se lakše stupi u
kontakt sa zainteresiranima, a ne zna se ni tačan broj djece koja su bez
roditeljskog staranja.

Prema nezvaničnim
podacima, jer nema tačnih statističkih podataka, pretpostavlja se da u
Federaciji BiH ima oko 4.000 djece bez roditeljskog staranja, od čega ih je
otprilike 1.000 smješteno u dječije domove, smatra Jasna Hodžić iz organizacije
Hope and Homes for Children.

OBAVEZE DRŽAVE 

Obveze koje država mora osigurati da bi udomiteljstvo bilo
uspješno složene su i višestruke. Stoga ne iznenađuje, da spomenute zadatke u
različitim zemljama provode vrlo različite institucije (javne službe, privatne
agencije, vjerske organizacije, neprofitne organizacije). Sukladno tome, kako
bi se došlo  
do novih udomiteljskih obitelji u svijetu sve se više aktivira uloga
civilnog sektora i „for-profit“ organizacija koje pomažu lokalnim vlastima da
regrutiraju nove i zadrže postojeće udomitelje. 

KAKO
UDOMITI DIJETE 
 
Da bi neko postao udomitelj treba se javiti u Centar za socijalni rad u mjestu
svog prebivališta, gdje će dobiti sve potrebne informacije. Slijedi razgovor sa
socijalnim radnicima i psihologom, a Tim za udomiteljstvo dolazi i u dom
potencijalnih udomitelja, pri čemu se provjerava odgovara li prostor potrebama
djeteta.

Prije nego što dijete
dođe u porodicu, udomitelj je dužan proći edukaciju na kojoj se kroz radionice
i predavanja obrađuju teme vezane uz udomiteljstvo. 
 

ZAKON O
HRANITELJSTVU 

U resornom ministarstvu uradili su Prednacrt zakona o hraniteljstvu, za koji
tvrde da će olakšati cijeli proces.

– U sveobuhvatnoj,
velikoj reformi socijalnog sektora u Federaciji BiH i čitavoj toj priči vezanoj
za deinstitucionalizaciju shvatili smo da ovo pitanje više ne može biti
regulirano na način kao što je to bilo do sada, dakle da je svaki kanton
rješavao ovu problematiku. Ovo pitanje treba biti rješavano na nivou Federacije
i ovo federalno ministarstvo mora početi voditi brigu o ovoj problematici, o
kojoj do sada nije bilo riječi na nivou Federacije BiH – kaže Vjekoslav Čamber
iz Ministarstva rada i socijalne politike. 
 
TEŠKO DO UDOMITELJSTVA 
 
U Bosni i Hercegovini na stotine parova čekaju na udomljavanje, pa i posvojenje
djece, a samo u Dječjem domu u Sarajevu trenutno boravi 91 dijete.Krajem
novembra 2013. godine Vlada FBiH usvojila je Odluka o usvajanju Programa
utroška s kriterijima raspodjele sredstava tekućeg transfera
"Implementacija Akcionog plana za provedbu dokumenta Politika zaštite
djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja za period
2013 – 2016" utvrđenog budžetom Federacije BiH za 2013. godinu Federalnom
ministarstvu rada i socijalne politike. 

Programom i njime
planiranim sredstvima nastoji se osigurati sistemski pristup i uvjeti za
implementaciju Akcionog plana, tehnička pomoć formiranom tijelu na nivou
Federacije BiH koje treba da prati, planira i provodi implementaciju Akcionog
plana, koordinira rad vladinog i nevladinog sektora, što bi trebalo da
rezultira razvijanjem programa pripreme omladine koja napušta sistem javne
brige (institucionalni i porodični smještaj) i osiguravanje pomoći za
samostalan život standardizacijom usluga malih porodičnih domova za smještaj
djece i senzibiliziranjem javnosti, predstavnika vlasti i profesionalaca o
štetnim posljedicama institucionalnog zbrinjavanja djece, posebno one do tri
godine života. 

Od ukupnog iznosa od
73.000 KM, za koordinaciju u pružanju usluga socijalne zaštite kroz
uspostavljanje unificirane baze prava i usluga na razini Federacije BiH
planirano je 15.000 KM, za razvijanje programa pripreme omladine koja napušta
sistem javne brige (institucionalni i porodični smještaj) i osiguravanje pomoći
za samostalan život 18.000 KM, za standardizaciju usluga malih porodičnih
domova za smještaj djece 15.000 KM i za senzibiliziranje javnosti, predstavnika
vlasti i profesionalaca o štetnim posljedicama institucionalnog zbrinjavanja
(posebno djece do tri godine života) 25.000 KM. Pojedinačne odluke o
dodjeli sredstava korisnicima u svim programima donosi federalni ministar rada
i socijalne politike, rečeno nam je je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade
Federacije BiH. 

Korisnici sredstava su
obavezni da Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike dostavljaju
mjesečne izvještaje o utrošku sredstava i da dodjeljena sredstva koriste
namjenski.

MUKE USVOJITELJA 
 
Mnogo je prije svega bračnih parova koji bi željeli udomiti dijete i kada bi
postupak bio brži, malo djece bi ostalo u domovima. Zainteresirani moraju
bukvalno preskočiti veliki broj nepotrebnih prepreka.U razgovoru sa
potencionalnim usvojiteljima saznali smo da mnogi odustaju zbog komplikovane
procedure i nezainteresovanosti državnih institucija da im pomognu u ovom
plemenitom naumu. Komplikovana procedura zna potrajati godinama i sve
priče onih koji žele spasiti bar jedno dijete skoro i da se ne razlikuju.

Ispričali su nam da
obavazno godinama „ganjaju“ papire. Najčešće su pred zatvorenim vratima gdje
trebaju dobiti osnovne informacije za ovaj postupak. Kažu da zakon više
štiti roditelje koji napuštaju djecu, a ne napuštenu djecu, što stvara velike
probleme pri udomljavanju ili usvajanju. Potencionalni udomitelji nadajući
se bržem ostvarenju svoga sna zbog toga predaju zahtjeve u nekliko centara,
nadajući se da će možda negdje procedura biti brža. Međutim, tek onda nastaje
haos, jer prije svega niko im ne odgovara na njihove zahtjeve, a papirologija
se uvećava i ne stigne se nigdje.Poražavajuća je činjenica i da se u ovu oblast
umješala politika i to još više otežava proceduru. Najčešće u centrima rade
ljudi koje je postavila politika, a oni nisu ni stručni za svoj posao.

MATERIJALNA
POMOĆ 

Nakon pada socijalističkih zemalja 90-tih godina prošlog stoljeća,
dolazi do sporih promjena vezanih uz postojeće političko i ideološko naslijeđe,
te institucionaliziranost skrbi, koja se sada postepeno deinstitucionalizira.  
Danas nosioci odluka u tim zemljama slijede iskustvo razvijenih zemalja
i rade na povećanju broja udomiteljskih obitelji. Pomoć u tome im pružaju:
Svjetska banka, Europska zajednica, UNICEF, Caritas, Save the Children, Open
Society Institute, Sida te druge organizacije. 

HRVATSKI FORUM ZA KVALITETNO UDOMITELJSTVO DJECE  
 
Istražujući ovu temu našli smo na kvalitetno istraživanje Foruma za kvalitetno
udomiteljstvo djece iz Republike Hrvatske iz 2011. godine. Ono bi moglo pomoći
zakonodavnoj vlasti u Bosni i Hercegovi, odnosno Federaciji BiH da naprave
učinkovit zakon u ovoj oblasti. 

Istraživanje se odnosi na
modele udomiteljstva u Evropi, a koje je istraživano i u regionu: Sloveniji,
Srbiji i Bosni i Hercegovini! 
Poznato je da europske zemlje, uz Kanadu i Australiju, imaju najnaprednije
sustave brige o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Međutim, praksa je
udomiteljstva različito razvijena u pojedinim njezinim regijama, pa tako
skandinavske zemlje u tom pogledu prednjače dok je praksa udomiteljstva
konzervativnija i lošije razvijena u mediteranskim zemljama Europske unije
(Grčka, Portugal) te njezinim novim članicama iz istočne Evrope. Razlozi tome
su višestruki. 

Naime, udomiteljstvo ne
možemo spoznati ukoliko ga ne posmatramo s aspekta kompleksnosti i
međuzavisnosti različitih socijalnih, ekonomskih i političkih odnosa. 

Sukladno tome, s obzirom
na obilježja javne skrbi za djecu u Europi, možemo izdvojiti zemlje srednje i
istočne Europe, zapadne Europe te nordijske zemlje. One se međusobno razlikuju
ne samo u svojim povijesnim i političkim ishodištima i uporištima socijalne
politike, pa time i skrbi za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi, nego i s
obzirom na praktična rješenja različitih aspekata udomiteljske skrbi. 

Osnovna obilježja javne
skrbi za djecu zemalja srednje i istočne Europe su povećana potreba skrbi za
djecu izvan porodice visok udio djece u dječjim institucijama i slaba tradicija
alternativnih oblika zbrinjavanja djece kao što je udomiteljstvo i domovi
obiteljskog tipa.  
 
DOBAR PRIMJER RUMUNIJE 
 
Uz Mađarsku i Poljsku, dobar primjer uspješnih promjena u tom području je
Rumunija. Glavna obilježja skrbi za djecu u zemljama zapadne Europe su:
relativno mali udio djece smještene u institucije, dobro razvijeno
udomiteljstvo i širok raspon ostalih alternativnih oblika
zbrinjavanja. Ali i među njima postoje razlike, sukladno njihovim
socio-ekonomskim  politikama. Tako u zemljama liberalne demokratije
(Velika Britanija) postoje finansijske mogućnosti, ali ne i politike državne
podrške udomiteljima. Sukladno tome, praksa pokazuje da su najrazvijenije
zemlje zapada prepustile  udomiteljsku skrb neformalnim mehanizmima u
društvu te da je uloga države, u odnosu na njih, zanemariva. 

Također su zamjetne regionalne razlike u pravima udomitelja,
koje proizlaze iz spuštanja nadležnosti za udomiteljstvo na razinu lokalnih
zajednica. Država u socio-demokratskim sustavima socijalne politike tzv.
nordijskim zemljama, nasuprot tome, ima važnu ulogu u promicanju udomiteljstva
te njegovoj profesionalizaciji. Ipak, i one se same sve više suočavaju s
političkim i ekonomskim ograničenjima kao što je to slučaj i u
liberalno-demokratskim zemljama, navodi se u istraživanju Foruma za kvalitetno
udomiteljstvo djece. 

Rešad Dautefendić

(Vijesti.ba)

 NEOPISIVA JE SREĆA UDOMITI DIJETE