PITANJE: PRIMJENA ČLANA 56. i 57. ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU

U  vezi primjene čl. 56. i 57. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/1 8), ističemo sljedeće:

Odredbe navedenih članova Zakona o penzijskom i invalidsko osiguranju su vrio jasne. Naime, osnovica za određivanje naknade plaće (osnovica naknade) je prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti, valorizacijom dovedena na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Vaiorizacija se vrši tako što se prosječna neto plaća koju je osiguranik ostvario u godini koja prethodi godini nastanka invalidnosti usklađuje sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod posłodavca i dovodi na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Odredba kojom je propisano da naknada plaće ne može biti manja od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovorom za teritorij Federacije BiH, predviđena je kao donja granica ispod koje poslodavac ne može ići. Naknada u visini osnovice pripada osiguraniku bez obzira na uzrok invalidnosti.

Sto se tiče situacije kada radnik u godini koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost nije ostvario plaću, nego naknadu plaće prema propisima o zdravstvenom osiguranju (bolovanje), kod određivanja osnovice za naknadu plaće potrebno je uzeti godinu u kojoj je radnik ostvario plaću, odnosno potrebno je ići unazad sve dok se ne dođe do godine u kojoj je radnik ostvario plaću, a ne naknadu zbog bolovanja. Naime, bez obzira na to koja je godina osnov za određivanje naknade, plaća iz te godine će se valorizacijom uskladiti sa kretanjem prosječne neto plaće svih zaposlenih kod poslodavca i dovesti na nivo plaća za mjesec za koji se isplaćuje naknada. Zatim se sve naknade usklađuju tako da dijele sudbinu kretanja prosječnih plaća svih zaposlenika kod tog poslodavca.