PITANJE: Da li je poslodavac koji u periodu od 1992. do 1995. godine nije izvršio uplatu doprinosa za PIO/MIO jer su radnici u to vrijeme učestvovali u oružanim snagama BiH, ali su bili prijavljeni kod poslodavca dužan izvršiti uplatu istih? Da li radnik za period za koji mu nisu uplaćeni doprinosi PIO/MIO podnosi samoincijativno zahtjev za uplatu, ili to poslodavac može uplatiti bez zahtjeva radnika? Da li se smatra period od 1992. do 1995. godine, za koji nisu uplaćeni doprinosi za PIO/MIO, kao „period vojnog staža“ odnosno poseban staž?

Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/18), jasno je definisan krug Iica kojima će se poseban staž uračunati u penzijski staž, kao i da će se isti u dvostrukom trajanju uračunati samo uz pismenu saglasnosł lica na koga se taj staž odnosi. Naime, svakom licu koje posjeduje uvjerenje na osnovu kojeg se poseban staž priznaje u penzijski staž, te koje priloži gore navedenu saglasnost, poseban staž će se u dvostrukom trajanju uračunati u penzijski staž. Potrebno je posebno istaći da u pravilu ovaj staž nije staž osiguranja, niti se kao takav može tretirati. Za poseban staž ne postoji obaveza uplate doprinosa, nego se u budžetu Federacije BiH osiguravaju sredstva za pokriće dijela visine penzije po osnovu priznatog posebnog staža i to za penzije ostvarene po zakonu.

Period proveden u odbrani BiH može se računati kao staž osiguranja samo ako poslodavac uz pismenu saglasnost zaposlenika izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Znači ukoliko zaposlenik želi da mu se ovaj staž uračuna u jednostrukom trajanju, te ukoliko postoji volja poslodavca da za isti uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, pod uvjetom da nije bilo odjave sa osiguranja, poseban staž može se uračunati u staž osiguranja.

Napominjemo Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisani uslovi u pogledu ostvarivanja prava na penziju. Članom 40. propisano je da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.

Naime, sa termina „penzijski staž” prešlo se na termin „staž osiguranja”. Time je došlo do suštinske promjene u pogledu ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Isto tako, sugerišemo da se ova i slična pitanja regulišu na nivou poslodavca gdje bi se kroz interne akte riješila pitanja davanja izjave o prihvatanju posebnog staža u dvostrukom trajanju, odnosno o davanju izjave o prihvatanju staža u jednostrukom trajanju kom slučaju za poslodavca nastaje obveza uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, te druga specifična pitanja vezana za regulisanje perioda 1992.-1995. godina kako za sadašnje tako i za bivše zaposlenike.

Dakle, zaposlenik ima pravo da disponira posebnim stažom, ali i eventualnom uplatom doprinosa za PIO za navedeni period 1992-1995, pri čemu poslodavac ukoliko ima volju da izvrši uplatu doprinosa mora imati saglasnost zaposlenika. Istina, pojedini poslodavci vrše uplatu tog perioda u slučajevima kad se radi o zaposleniku njihove firme koji je mobilisan u periodu 1992-1995, bez navedene saglasnosti, ali se u tom slučaju izlažu riziku sudskog spora, koji vrlo izvjesno poslodavci gube, budući da je nesporno zaposlenik bio u odbrani, odnosno nije obavljao poslove radnog mjesta i nije primao plaću.